Ova otmjena dvokatnica smještena je neposredno uz glavnu podstransku prometnicu u Strožancu.

Ugledna splitska obitelj Cindro (De Cindris) imala je još u 15. st. zemljišne posjede na više podstranskih lokacija, a poslije joj je poradi zasluga u borbi protiv Turaka mletački providur dodijelio imanje u Strožancu. Ono je ubrzo postalo turskim posjedom, no Mletačka ga je Republika koncem 17. st. vratila vlasnicima te im dukalom 1734. g. potvrdila vlasničko pravo.

Obitelj je uskoro uz obalu podignula zdanje koje je uz stambeno-gospodarsku imalo i obrambenu ulogu. U sjeveroistočni kut dvorišta uklopila se stara utvrda negdašnjeg benediktinskog samostana s i danas vidljivim puškarnicama, dok nasuprotni kut zauzima veća zgrada L-tlorisa, nadograđena u 19. st., s obiteljskim grbom nad ulaznim vratima prenesenim sa splitske obiteljske palače. Već je u to vrijeme ljetnikovac ugošćivao komorne orkestre i bio pozornicom koncertima i izvedbama dijelova ondašnjih novih opera, što je tradicija koju i danas njeguje.

Dvorište kompleksa, površine 900 m², pretvoreno je u perivoj s pomno odabranim hortikulturnim vrstama među kojima prevladavaju mediteranske vrste: oleandri, palme, murve i šimšir. Otkako je 1979. g. ljetnikovac zaštićen kao spomenik kulture i nakon toga restauriran, unutarnji se prostor koristi kao ljetni dom njegovih vlasnika, a dvorišni kao otmjena zelena pozornica podstranskih ljetnih kulturnih zbivanja.