S velikom se sigurnošću pretpostavlja da bi slojevi tla u Svetom Martinu mogli skrivati i temelje starokršćanske grobne bazilike srušene, po svoj prilici, u valu pustošenja početkom 7. st. Gospodsko i sakralno dostojanstvo tog naselja obnovio je sredinom 9. st. hrvatski knez Mislav. On je, kako tvrdi mletačka kronika (koju poznajemo iz prijepisa u 11. st.), sklopio mir s duždem Petrom Tradonikom 839. g. u Sancti Martini curtis, što će reći u Dvorcu svetog Martina. Taj čin nije samo svjedočanstvo o premoći hrvatskog brodovlja, nego vrijedi kao prvi povijesno dokumentirani samostalni istup hrvatskoga vladara.

crkva-sv-martina

Crkva posvećena svetomu Martinu, koju je sagradio ili knez Mislav ili tkogod prije njega, spominje se u više kasnijih izvora, kao i u popisu crkava splitske  nadbiskupije početkom 18. st., no zbog trošna stanja srušena je 1882. g. Odmah potom, na nešto zapadnijem položaju, izgrađena je nova crkva. U njoj se čuvaju svetčev kip, naručen nakon njezine izgradnje, i osmerostrana kamena škropionica iz staroga zdanja.

U Svetom Martinu je očuvan i grobljanski pijetet antičkog Pituntija – na groblju, koje se uz crkvu uvijek spominjalo, pokopani su neki od najzaslužnijih Podstranjaca, među njima i don Petar Car.