Biljni svijet na Perunu

Nekoć je južnu padinu cijele primorske kose Mosora prekrivala autohtona šuma zimzelenog hrasta crnike (Quercus ilex). Ta je šuma posječena radi širenja obradivih površina pa danas ove brdske padine i vršnu zaravan obrasta mediteranska vegetacija s biljnim vrstama koje su se prilagodile novonastalim staništima, a uglavnom su u sastavu makije i kamenjarskih pašnjaka.

_zg02188-priroda-brnistra-bilje-podstrana

 

 

Među vrstama koje grade biljni pokrov Perunovih vršnih kamenjara najlakše je prepoznati aromatične grmaste i polugrmaste usnatice (Lamiaceae): kadulju (Salvia officinalis), vrisak (Satureja montana), travu ivu (Teucrium montanum) i majčinu dušicu (Thymus serpyllum), te grmove smilja (Helychrisum italicum) i bušina (Cistus). Mnoge su od njih ljekovite, medonosne i začinske biljke.

Flišne padine Peruna intenzivno su se pošumljivale alepskim borom (Pinus halepensis) koji je uskoro, zbog iznimne prilagodljivosti i brza rasta, postao najbrojnijom ovdašnjom samoniklom stablašicom, koja osobito gusto obrasta niže položaje Perunovih padina. Na višim položajima te na vršnoj zaravni kao pojedinačna stabla rastu primorski bor (Pinus pinaster), čempres (Cupressus sempervirens), česmina (Quercus ilex), hrast medunac (Quercus pubescens) i koštela (Celtis australis), a u obliku visokih grmova ili niskih stabala razmjerno su česti zelenika (Phillyrea media), zimzelena tršlja (Pistacia lentiscus), crni jasen (Fraxinus ornus) i lovor (Laurus nobilis).

Osebujnim izgledom, gustoćom i estetičnošću izdvajaju se dvije grmaste vrste: krhka kositrenica (Ephedra campylopoda) i brnistra (Spartium junceum). Prva je golosjemenjača koja svojim visećim tamnozelenim grančicama, okićenima crvenim češerima nalik na bobice, prekriva mnoge stijene na vrhovima Peruna, dok je druga mahunarka, također bezlisnih i tamnozelenih grana, koja u proljeće cvate blagomirisnim žutim cvjetovima dajući osobiti kolorit podstranskim vizurama u to doba godine.

Životinjski svijet na Perunu

Iako prirodna podstranska staništa zbog sve dubljeg prodora naselja i poljodjelskih površina više ne pružaju optimalne životne uvjete divljim životinjama, na višim položajima brda Peruna i danas živi nekoliko vrsta sisavaca različitih životnih i prehrambenih navika: kuna bjelica (Martes foina), lisica (Vulpes vulpes), jazavac (Meles meles), obični zec (Lepus europaeus), jež (Erinaceus concolor), sitni glodavci – šumski miš (Apodemus sylvaticus) i puh (Glis glis), te nekoliko vrsta šišmiša (Chyroptera).

Ptičji je svijet nešto bogatiji. Nekoliko se velikih grabljivica gnijezdi na vrhovima brda: selica orao zmijar (Circaetus gallicus) te stanarice sivi sokol (Falco peregrinus) i sova ušara (Bubo bubo). Suri orao (Aquila chrysaetos) ovuda jedino leti u potrazi za plijenom. Na Perunove padine dolijeću na gniježđenje selice: pupavac (Upupa epops), vuga (Oriolus oriolus), primorska trepteljka (Anthus campestris), primorska bjeloguza (Oenanthe hispanica) i druge, a kao trajno stanište koriste ih, primjerice, kos (Turdus merula), modrokos (Monticola solitarius) i velika sjenica (Parus major). Jarebica kamenjarka (Alectoris graeca) i nekoliko vrsta zebovki (Fringilidae): češljugar (Carduelis carduelis), juričica (Acanthis cannabina), zelendur (Carduelis chloris) i žutarica (Serinus serinus), česte su stanarice otvorenih terena i polja. Crnoglava strnadica ili vinar (Emberiza melanocephala), čiji su mužjaci iznimne ljepote i elegancije, posebno je izbirljiva ptičica budući da se najradije gnijezdi u vinogradima na vinovoj lozi.

Razmjerno bogata fauna gmazova ima samo jednu zmiju otrovnicu – poskoka (Vipera ammodytes) te desetak drugih vrsta bezopasnih zmija i guštera (blavor, bjelouška). Rijetka vodena staništa dom su endemičnom vodozemcu, žabi, dalmatinskom žutom mukaču (Bombina variegata kolombatovici).

Iz faune beskralježnjaka izdvajamo one najlakše zamjetljive: leptire bijelce (Pieridae), šarence (Nymphalidae), okaše (Satyridae) i plavce (Lycaenidae) te neke vrste skokuna i paukova.

Žrnovnica–flora i fauna ušća i donjeg toka

Rijeka Žrnovnica ulijeva se u more u plitkoj uvali između Strožanca i Stobreča. Pješčano ušće i završnica toka ove krške rječice, duge svega 5,2 km, stanište su mnogim životinjskim i biljnim vrstama. U ornitofauni dominira galeb klaukavac čija brojnost zimi dostiže i nekoliko tisuća jedinki. Na mulju i pješčanim sprudovima živi bijela pastirica i nekoliko vrsta ćurlina, a kao povremeno boravište koriste ih siva i mala bijela čaplja, dvije vrste gnjuraca, ćubasti i mali, te tri vrste vranaca. Uz rijeku su redovite mlakuše, liske i nekoliko vrsta pataka te još nekoliko manjih vrsta ptica.

Akvatorij ušća rijeke omeđen je spojnicom između rta Stobreča i Hotela Le Meriden Lav. Posebno je vrijedan kao riblje mrijestilište te sklonište i hranilište riblje mlađi zbog čega je u njemu zabranjen svaki ribolov te lov i skupljanje drugih morskih organizama.

U riječnim vodama žive kalifornijska pastrva i endemična, ugrožena i zaštićena solinska mekousna pastrva, obje unesene u Žrnovnicu nakon izgradnje brane Prančević 1961., zatim jegulja, autohtona vrsta ove rijeke, te neke morske vrste koje povremeno zalaze u donji dio riječnoga toka. U bočatim vodam ušća živi još nekoliko vrsta morskih riba tolerantnih prema nižem stupnju saliniteta: lubin, gavun oliga, cipal zlatar, cipal balavac i druge te iznimno rijetki endem Jadranskog sliva – glavočić crnotrus, stanovnik muljevitog dna riječnih ušća istočnojadranske obale, od rijeke Poa do Neretve.

Osim razmjerno dobro očuvane vegetacije riječnih obala (vrbe i topole), botanički je vrijedno i nekoliko biljnih zajednica i staništa. To su suhi i vlažni travnjaci, zajednica riječnog žabnjaka i visoki tršćaci uz donji dio toka rijeke te tzv. mediteranske sitine i zajednica jesenske mrižice i modrikastog pelina koje rastu na površinama oko samoga ušća i na pjeskovitim lagunama duž susjedne morske obale.