LVCIVS ARTORIVS CASTVS - Turistička zajednica Podstrana

Životni put Lucija Artorija Kasta uklesan je na monumentalnom kamenom natpisu koji je
stajao na ulazu u njegovu luksuznu grobnicu u antičkome Pituntiju (Podstrana) na istočnom
rubu teritorija Salone – glavnog grada rimske provincije Dalmacije.

Tamo je na svome imanju uz more pokopan krajem 2. stoljeća. Tijekom vladavine cara Hadrijana (117-138) i njegova nasljednika Antonina Pija (138-161) obavljao je važne dužnosti u pet različitih legija i u jednoj carskoj ratnoj mornarici. Svoje najodgovornije zadaće – zapovjedništvom nad postrojbama povedenima u rat protiv Armenaca i upravom nad provincijom Liburnijom osnovanom u okviru obrambenih operacija protiv Germana – izvršavao je tijekom vladavine cara Marka Aurelija (161-180).

Njegova gotovo pola stoljeća duga karijera izvrstan je primjer načina na koji je običan rimski vojnik postao pripadnik viteškog staleža (ordo equester) koji je uz senatorski stalež predstavljao najmoćniji krug ljudi u Rimskom Carstvu. Artorijeva vojna karijera dijelom se odvijala u Britaniji zbog čega je prema nekim mišljenjima stvorena mogućnost njegova sudjelovanja u stvaranju legende o kralju Arturu iz 6. stoljeća.

Rimski car
Hadrijan (117 - 138)

PRVI PUT
CENTURION

Lucije Artorije Kast započeo je vojnu karijeru kao običan vojnik u legiji III. Gallica smještenoj u Judeji tijekom vladavine cara Hadrijana. Bila je dio snažne rimske vojske koja je slomila Drugi judejski ustanak 135. godine. U ovoj je legiji Artorije u tridesetim godinama života postao centurion, a jedan od nadređenih bio mu je Statije Prisko pod čijim će se zapovjedništvom Artorije ponovno naći tridesetak godina poslije.
DRUGI JUDEJSKI USTANAK

Jedan od povoda izbijanja Drugog judejskog ustanka pod vodstvom Simona Bar-Kohbe (132-135) bila je namjera Rimljana da sagrade hram Kapitolijske trijade na židovskom Hramu. Nakon što su Židovi uništili jednu rimsku legiju Hadrijan je u Judeju poslao Seksta Julija Severa, jednoga od svojih najboljih zapovjednika, koji je raspolagao sa sedam legija i pomoćnim postrojbama jačine pet legija. Sever je bio Dalmatinac, rodom iz kolonije Ekvuma (Čitluk kod Sinja) tridesetak kilometara sjeverno od Salone. Ustanak je slomljen, Hadrijan je nastavio zatirati Židove i njihovu vjeru, a Jeruzalem je preimenovan u Aelia Capitolina.

Dvorac u Jeruzalemu, 1. stoljeće
DRUGI PUT
CENTURION

Svoj drugi centurionat Artorije je ostvario u legiji VI. Ferrata smještenoj u gradu Bostri (Buşrá ash Sham, Sirija) u susjednoj Nabateji, najvjerojatnije između 139. i 142. godine, odnosno u prvim godinama vladavine cara Antonina Pija.

Rimski car
Hadrijan (117 - 138)
RIMSKA LEGIJA

Tijekom Hadrijanove vladavine u Carstvu je postojalo 30 legija. Bile su okosnica rimskih vojnih snaga i svaka je brojala između pet i šest tisuća pješaka sa malim brojem konjanika. Legija je imala 10 kohorti od kojih se svaka dijelila na šest centurija jačine 80 vojnika. Centurijom je pomoću dočasnika zapovijedao centurion. Legionar je nakon 25 godina besprijekorne službe stjecao pravo na častan otpust iz vojske i veteranski status.

Centurion i njegovi legionari
AQUINCUM

Aquincum je nastao pored termalnih izvora na mjestu gdje se lako moglo prijeći Dunav. Od vremena cara Tiberija (14-37) tu je bio logor rimske konjaničke postrojbe koji je u doba cara Domicijana (81-96) postao legijski logor. Od 106. godine Aquincum je glavni grad provincije Donje Panonije. Nakon teških ratova protiv Markomana sredinom 2. stoljeća grad je nastavio svoj rast i dobio amfiteatar, akvadukt i brojne druge javne građevine.
TREĆI PUT CENTURION

Treći centurionat Artorije je odslužio u legiji II. Adiutrix što je podrazumijevalo njegov premještaj u logor Akvinkum (Budimpešta, Mađarska) u Gornjoj Panoniji. Tamo je boravio između 143. i 146. godine.

Legijski logor u Akvinkumu, kraj 2. st
RAT PROTIV GERMANA

Poslije okončanja Armensko-partskog rata 166. godine postrojbe su se vratile na Zapad, a na obzoru se pojavila nova opasnost. Kvadi i Markomani probili su granicu na Dunavu, 169. godine opljačkali Akvileju i prodrli u sjevernu Italiju. Više od polovice vojnog ljudstva uključeno je u vojne operacije protiv Germana.

Legionari prelaze Dunav.
Reljef na stupu Marka Aurelija,
kraj 2. st.

Germanski ratnik,
2. st.
PRIMUS PILUS

Četvrti centurionat ostvario je do 150. godine u legiji V. Macedonica smještenoj u Tresmisu (Turcoaia, Rumunjska) u Donjoj Meziji. Ovdje je Artorije postao primus pilus – najstariji centurion u legiji i zapovjednik Prve centurije u Prvoj kohorti. U legiji je postojao samo jedan primus pilus i tu je službu obavljao obično godinu dana nakon čega je stekao uvjete za ulazak u viteški stalež.

Sarmatski konjanik,
2. st.
RIMSKE RATNE MORNARICE

Car August osnovao je stalnu ratnu mornaricu s dva glavna sjedišta, u Raveni (classis Ravennate) na sjeverozapadnoj obali Jadranskog mora i Mizenumu (classis Misenensis) pored Napulja.
PREPOZIT RATNE MORNARICE

Sljedeća Artorijeva služba bila je neka vrsta zapovjedništva u carskoj ratnoj mornarici u Mizenumu (praepositus classis Misenatium). Nejasno je o čemu se točno radi iako se može pretpostaviti da je zapovijedao nad nekoliko brodova ili je izvršavao neku posebnu zadaću.

Pretpostavlja se da su brojale između 15 i 20 tisuća pripadnika te 75 do 100 plovila od čega je najviše bilo troveslarki. Čini se da je brodovlje smješteno u Mizenumu kontroliralo zapadni Mediteran sa afričkom i egipatskom obalom te dijelovima Atlantika.

Rimska trirema, 2. st.
PREFEKT LOGORA

Najdinamičnije razdoblje Artorijeva profesionalnog života započinje kada je svoju vitešku karijeru nastavio u legiji VI. Victrix u Eburakumu (York) u Britaniji. Tamo je obavljao dužnost prefekta logora što znači da je vodio administraciju legije tijekom vojnih operacija, uključujući opskrbu i logistiku. Kada nije bio prisutan zapovjednik, Artorije je bio prvi čovjek postrojbe.

Rimski car Antonin Pije (138-161)
ZAPOVJEDNIK U
RATU PROTIV ARMENACA

Vrlo brzo izbio je rat na Istoku gdje je armenski kralj Vologez IV. ubio rimskog namjesnika Kapadokije i uništio jednu legiju. Tamo je odmah 162. godine prebačen Statije Prisko i godinu poslije osvojio je armensku prijestolnicu Artaksatu. Po svemu sudeći njemu je tada bio podređen Lucije Artorije Kast kao zapovjednik (dux) jednog dijela rimskih vojnih snaga (legionarum et auxiliorum Britannicorum adversus Armenios). U ovaj rat upućene su brojne pomoćne postrojbe koje u svom nazivlju imaju Brittonum, zatim neka legijska odjeljenja te legije II. Adiutrix i V. Macedonica u kojima je Artorije prethodno služio.

Partski konjanik, 3. st.

Novac partskog
kralja Vologeza IV.
(147-191)
VITEZOVI

U Rimskom carstvu pripadnik viteškog staleža (ordo equester) mogao je postati svatko sa imetkom procijenjenim na 400 tisuća sestercija. Vitezovi su nosili bijele tunike sa uskom ljubičastom vrpcom, a na ruci su smjeli imati zlatni prsten. Njihova važnost u Carstvu povećala se od vladavine cara Komoda (180-192) i Septimija Severa (193-211) koji su im povjeravali odgovorne zapovjedne i upravne funkcije.

Artorius kao rimski vitez
UPRAVITELJ
PROVINCIJE LIBURNIJE

U novim je okolnostima rata protiv Germana Artorije postao upravitelj jedne provincije, vrlo vjerojatno, Liburnije koja je 168. godine izdvojena iz Dalmacije. Provincija je imala veliki vojni značaj i bila je dio obrambenog sustava koji je trebao štititi Italiju od novih provala barbara. U sklopu intenzivnih utvrđivanja u ovom dijelu Carstva i Salona je dobila gradske zidine. Artorijeva izuzetna ovlast (ius gladii), svojstvena najvišim senatskim dužnosnicima, daje mu pravo suđenja i kažnjavanja te najvjerojatnije zapovjedništvo nad vojskom od jačine najmanje tri legije. Provincija Liburnija očito nije bila dugog vijeka. Artorije se oko 174. godine nakon pedesetak godina službe u dobi od 70 godina povukao u osamu svoga imanja u Podstrani.
PITUNTIUM - PODSTRANA

Prostor oko crkve sv. Martina bio je najvjerojatnije središte rimskog Pituntija na što upućuje velika gustoća arheoloških nalaza, posebice nadgrobnih natpisa iz 2. i 3. stoljeća. Ovdje je prolazila rimska cesta, a uz nju je bilo uređeno groblje na kojemu je rimski vojskovođa i visoki dužnosnik Lucije Artorije Kast imao svoj sarkofag i luksuznu grobnicu krajem 2. ili početkom 3. stoljeća. Monumentalni natpis sa njegovim službama čuva se u crkvi. Veliki kameni blokovi u ogradnom zidu istočno od crkve najvjerojatnije su arhitektonski ostatci grobne parcele u Artorijevom vlasništvu.

Natpis Lucija Artorija Kasta sa svim službama koje je obavljao tijekom života, kraj 2. st.
Odavde potječe i natpis Auzonija, namjesnika Dalmacije iz 5. stoljeća što možda govori da se tu nalazila upraviteljeva rezidencija, a vrlo je izgledno i postojanje starokršćanske grobne bazilike. Pretpostavlja se da su ovdje 839. godine hrvatski knez Mislav i mletački dužd Petar Tradonik sklopili mirovni sporazum. Crkva sv. Martina spominje se u nekim srednjovjekovnim pisanim izvorima, preživjela je turska osvajanja, ali je zbog dotrajalosti srušena. Godine 1882. sagrađena je sadašnja jednobrodna crkva sa zvonikom na preslicu i jednostavnom rozetom na pročelju te kipom sv. Martina u prezbiteriju.

Rekonstrukcija Artorijeva sarkofaga,
kraj 2. st.

Crkva St. Martin
Postoje snažne sličnosti između vojne karijere Lucija Artorija Kasta i polumitskog kralja Artura iz 6. stoljeća. Može se pretpostaviti da je Artorije najstarija povijesno potvrđena osoba koja je utjecala na oblikovanje kasnijih srednjovjekovnih legendi u Britaniji. Okosnica priče koja ga stavlja u središte legende datira njegovu službu prefekta logora legije VI. Victrix u 181. godinu. Spominje ga se kao zapovjednika logora Bremetenakum (Ribchester) u kojemu su 175. godine bili smješteni sarmatski konjanici. Njihovo je prebacivanje po naredbi cara Marka Aurelija organizirao možda upravo Artorije nekoliko godina ranije dok je bio prepozit mizenske ratne mornarice. Boravak sarmatskih konjanika arheološki je potvrđen u Bremetenakumu, a bili su aktivni i pored Hadrijanova zida što je važno za poistovjećivanje Artorija sa Arturom jer su po načinu ratovanja bili vrlo slični konjanicima iz kasnijih arturijanskih legendi. Pronađene su i druge dodirne točke sa sarmatskim i ostalim narodima južne Rusije, a postoji i priča o sarmatskom junaku koji je imao čaroban brod i mač. Jedna poema spominje ratnika Artura koji je zapovijedao vojskom u obrani Velikog zida, odnosno Hadrijanovog zida, gdje je Artorije možda predvodio Sarmate protiv osvajača sa sjevera, zatim 12 Arturovih bitaka, njegovu posljednju bitku kod Kamlana, Avalon kao mjesto njegova groba.... Predaja govori da je pored grada Chura u istočnoj Švicarskoj umro kralj Lucius od Britanije gdje se još uvijek štuje sv. Luzius. Artorijeve bitke u Britaniji mogle su u to rano doba ostaviti snažan pečat kojim je život velikog britanskog ili rimskog vojskovođe pretvoren u mit i legendu.

Rekonstrukcija Artorijeva sarkofaga, kraj 2. st.